10/10/2021

Sitna oktobarska kiša koja pada u prelazu sa subotnje večeri na nedjeljno jutro se miješa sa prvim jutarnjim ciklusom dobrih Tuzlanskih ložača. 

Miris dobrim dijelom definisan teksturom najjeftinijeg drveta, koje lokalne drvosječe prodaju penzionerima koji ne mogu sezonski ogrijev kupiti u jednom cugu, se razdvaja od gustog sivog dima koji izlazi iz trošnih odžaka okolnih kuća nasuprot sjeverne magistrale na kojoj hodam potpuno sam. 

Tek poneki pas uličar laje kao reakcija na zvuke sa distance, što mi dođe kao prijeko potreban trzaj i povratak u realnost.

Razmišljam, šta bi bilo da sam joj 26. aprila 2019. godine kad sam je posljednji put vidio umjesto "dobro sam, nikad bolje" rekao "nikad te nisam iznevjerio, pa čak ni u mislima" onako kako bi Dostojevski rekao svojoj Ani. 

Jebo me tvorac.