16/05/2022 - nedjeljom

Opet me stigla nedjelja navečer. Sa nedjeljom navečer stignu i stvari koje insan sebi ne želi ali očito je da pobjeći od njih ne može. Stignu me porazi, stigne me stagnacija, stigne me besparica, stigne me status quo, stigne me svaka odbijenica i svaka želja za nečim više od ovog što sam sad. 

Teško mi je nedjeljom jer nedjelja mi pokaže koliko sam bezvrijedan i koliko nisam faktor ni u čijem životu 'sem u životu moje majke. Nikome nije bitno o čemu mislim i kako se osjećam JA. Bitno im je da to ne obznanim jer kada i uradim to, tad dosta površinski vole da kažu da sam ja nešto više i bitnije od toga i da ja to mogu proći i nastaviti kroz to. Ne krivim ih što ne znaju da nisam ništa više od toga i da ja to već ne znam ni sam koliko vremena ne mogu proći. 

Moje svakodnevne danjske predstave ih uspijevaju zavarati. Misle da sam ja neko sa svrhom, smislom i željom da se ujutro probudim. Misle da doprinosim ako ničim bar svojom egzistencijom. Misle da sam neko ko ima plan šta sutra i želju za nečim eterealnim ili materijalnim. Ne znaju da sam sve suprotno od toga. Ne znaju da me nema, da me biti nikad više neće.