14/10/2022 - fabrika, akt drugi

 Prvi dan mog novog posla. Radnička klasa, insan iz fabrike. 

Che Guevara. Revolucionar. 

Ma ne, ipak samo mrav. 

Pošto mi se posljednjih dana u glavi motalo kako će se neko sranje dogoditi ustao sam u 22 sata večer prije kako bi se pobrinuo da ne zakasnim na autobus u 5 sati. Takve su valjda moje mjere predostrožnosti. Posla me nije strah, ljudi me nije strah. Strah me je samo Boga i njegovog bijesa. Imam uvijek tendenciju da sumnjam u njega a ON ima tendenciju da mi u najneugodniji mogući momenat moje sumnje udijeli kaznu. Rekli bi neki da mi češće udijeli smiraj ali osjećam da su moji smiraji rezultat moje bihevioralne psihologije prema samom sebi a i ovih tekstova koje pišem širom raznih medija koje imam pri ruci a trebao bih to organizovati uskoro.

Jučer je negdje u Tuzli, čovjek ubio ženu i sebe. Obećavam samom sebi da ću se spartanski boriti da nikada ne budem taj čovjek ali "ako me život ovako bude mazio" garancije nikakve nemam.

Sad je evo 4 sata, vrijeme mi je polako da baljezgat prestanem, mozak ugasim i odem biti dobar sluga šefa svog. Jer ako nisam to kad pitam ljude šta bi rekli da sam, kažu da nisam ništa. Eto vam onda, odoh biti najbolji među rudarima.