08/03/2025

Jebo me dan kad sam te upoznao. 

Jebo me dan kad sam se zaljubio u tebe.

Jebo me tvorac koji te postavi pored mene i navuče na mene sve nevolje koje su me ikad snašle. Kako promišljen i izgrađen čovjek poput mene da zavoli razmženo derište poput tebe. Koja nas to sudbina spoji i zašto? Kako je pakleno teško voljeti nekog koga su pokvarile prijašnje ljubavi, romanse i prijašnji lažni ideali. Demoliram glavom zidove oko tvog srca a ti iza gledaš i zidaš nove i tjeraš me od sebe

Mada, možda te i razumijem moja mala princezice. Možda i razumijem ovaj naš kafkijanski odnos. Možda te je stvarno ovaj put strah koliki ćeš dio sebe izgubiti kad naša ljubav završi. Jer svaka ljubav završi, samo neka nakon mjesec, dva ili pet godina a neka nakon 75 njih. Možda te je strah da srce ovaj put stvarno neće izdržati nego će puknuti na pet dijelova i zalediti svu krv koja kroz tebe teče kroz puke momente. Možda te je strah da kad dođe kraj više odlučiš ne postojati ili ako i odlučiš ostati živa, da ćeš vrijeme provoditi mrtva, očekajući da te smrt takvu nađe i odvede. Možda te je strah potencijalnog zla kojeg ćeš nanijeti svijetu i zlodjela koja su i smireniji, staloženiji ljudi od tebe počinili kad su izgubili svoje biće. Možda te je strah da ćeš u historiju otići pod drugim okolnostima a ne kao pobjednik i drug civilizaciji već kao njen zakleti neprijatelj kojeg će opskurno spominjati u dalekim budućnostima neki istraživači zabranjene povijesti. A možda te je i strah nemogućnosti da ti neko još jednom potvrdi da ne možeš biti voljena i da tvoj maksimum nekome nije ništa. Možda te je strah potrošenog vremena i energije koje možeš uložiti u karijeru, slikanje, fotografisanje, ma bilo kakvu umjetnost koja će tvoj duh prizemljiti i dati mu oduška od ove svakodnevnice. Strah te je da nisi dovoljna nikome i počinješ vjerovati da svaki naredni put kad odlučiš ponovno da zavoliš neće imati smisla. 

A možda i sve ovo iznad mislim samo ja.